Koji su njihovi problemi/strahovi?
Svi smo se susreli sa novom, nepoznatom teškom situacijom ''Pandemije'', koja zahtjeva adaptaciju, borbu, razumijevanje i podržavanje.
U toku su velike promjene i iznalaženje adaptivnih rješenja kako za lične prilagodbe tako i opšte društvene. Popularna je aktuelna psihološka podrška posebno usmjerena na anksioznost, depresivnost, krizne situacije koje iniciraju panične napade i sl.
OK! Teško je! Razumijem! Neizvjesno, takođe! Izaziva strah i paniku, da! Moglo je bolje, da?! A moglo je i gore i još uvijek može, da?!
SVE JE OVO NAŠA ISTINA! Istina odraslih! A šta je istina i realnost djece?
Da li možete pretpostaviti kako se te male ''glavice'' nose i bore u svemu i sa svim. Pored rizika i izrečenih mjera izolacije. Kakav je značaj psihološkog momenta, odnosno njihovog unutrašnjeg doživljaja realnosti koja je predstavljena kroz frustracije i brige odraslih. Kroz oluju informacija putem medija i puta mašta i sklonost adaptivnim kreacijama dječijeg uma u stanju straha, panike i neizvjesnosti.
Djeca su sklona potiskivanju emocija, zato nemojte da Vas zavaraju s osmjehom i nepažnjom. Te male uši čuju 6x više nego što mi sami registrujemo. Njihove informacije su obogaćene kako pozitivnim epitetima, tako mogu biti i negativnim. Mogu da razviju strašne slike i scene i da jako pate, a što je najgore, neće Vam to reći, jer Vas ne žele dodatno brinuti ili gledati u ljuta/namrgođena ili uplašena lica.
Da li od djece treba sakriti zabrinutost? NE! Oni moraju biti u toku istine i učiti prepoznavati svaku emociju i ponašati se u skladu s njom, odmjereno i uz objašnjenje odraslih: ''Šta da rade s njom''!?
Važno je u prisustvu djece:
- Sve INFORMACIJE dozirati: posebno sa medija- tv, (slikovitim prikazom strašne situacije ostaviće kod djece veliku traumu)
- Dozirati međusobnu razmjenu informacija posebno nepotrebne komentare koje prave konfuziju i pogoršavaju stvarnu situaciju.
- Suzdržati se od pražnjenja frustracije u prisustvu djece – izađite u dvorište, balkon, toalet i nabrajajte i ispraznite svu frstraciju izazavanu od strane društvenih mreža i neprimjerenih komentara (mada preporuka je i za Vas da se poštedite tih informacija)
- Prisutnost vlastitih emocija,.tuge, ljutnje objasniti djeci na način prilagođen uzrastu djeteta. Šta to znači? Objasniti djetetu na način da razumije šta se dešava, ali ne plašiti ga. Uvijek dodavati i pozitivnu stranu problema, odnosno moguća rješenja koja će uskoro biti tu.
- Objasniti da su roditelji/staratelji zabrinuti i da im je teško, ali da nisu nemoćni i da su djeci uvijek podrška. Te da će ih o svemu obavještavati i da će se svi zajedno izboriti sa problemom kao i do sada (pa navesti neki problem koji ste uspješno zajedno nekad riješili)
- Biti dio zajedničkih aktivnosti sa djecom (to se uz malo mašte i kreativnosti može vrlo jednostavno dozirati, a da Vama odraslima ne bude opterećenje, jer treba se razumjeti da su ipak prioriteti i ključni u razvoju motivacije kako kod djece tako i kod odraslih)
Za početak:
- Uvedite za djecu mlađeg uzrasta, nagradu koja će uslijediti nakon odrađenih svakodnevnih obaveza, a to nek bude neka zajednička igra (društvena, edukativna...po izboru). Korist je višestruka:
- Razvija se samokontrola kod djeteta
- Veći dio vremena provodi u pozitivnoj emociji (radost iščekivanja nagrade)
- Pozitivno potkrepljenje
- Razvoj intrizične motivacije (što je vrlo rijetka pojava u savremenom odgoju)
- Vaše lično zadovoljstvo kroz razmjenu i priznanje sebi da ste usrećili dijete i spojili ugodno s korisnim.
Pratite naredne objave, jer ćemo u nizu objava obratiti pažnju na važne momente po uzrastu djece.
Vaš Psiho Integrys. Mr. Larisa Buševac, psiholog
