Ono što je dobro poznato da su tinejdžeri ''sve u jednom''. Pomalo odrasli, a nedovoljno zreli, mala djeca jez još imaju pravo da odrastaju i zapravo tinejdžeri u pronalasku svog mjesta i svog ''JA'' u svijetu.
Sasvim je prirodno da se Vaši tinejdžeri odvajaju od Vas i trebaju više vremena za sebe kako bi pronalazili odgovore unutar sebe. To ne znači da Vas manje vole, ali isto tako ne znači da se Vi trebate prestati truditi da budete tu i da gradite pozitivnu podržavajuću komunikaciju. Ali komunikaciju koja daje dovoljno prostora, uvažavanja, brige-dozirano, povjerenja u njihove sposobnosti i odluke, slobode i spremnosti da se na Vas oslone i u najtežim greškama.
Tinejdžerima je bitno dozirano polako davati informacije kroz neformalne razgovore: ''Da ste za njih tu i da nema straha od bilo kakvih pogrešnih koraka i odluka'' Ali to nikako ne znači govoriti na način:''NAMA MOŽEŠ SVE REĆI MI SMO TI NAJBOLJI PRIJATELJI, NIKO TI NE MOŽE MISLITI DOBRO KOLIKO MI RODITELJI, MI SMO TE RODILI I ZA TEBE ŽIVIMO!'' Ovo su za tinejdžere ''tkz fraze'' koje ne ulijevaju povjerenje, već izazivaju frustraciju.
Bolje je spontano kroz svakodnevne razgovore spontano pokazati ili reći nešto što će oni uzeti kao ''ISTINU'' i poslije se moći osloniti na nju.
Pr. : ''Baš je bez veze kriti trudnoću ili abortus, to je opasno, a sve ima rješenje....čak i roditi dijete bez braka, za to služe djedovi i nene koji su podrška..., ali najvažnije je prije toga razmišljati da se prvo zaštitiš od bolesti pa tek onda od trudnoće. Zdravlje je najpreče i treba ozbiljno pristupati i informisati se o svemu što je potrebno.''
Dok o ovome govorite bitno je ne pokazivati čuđenje ili osuđivanje nekoga iz bliže okoline kome se to dogodilo, kao da je to nešto prestrašno i ravno ''katastrofi'' koliko god Vi zaista mislili i osjećali tako, morate odavati dozu mirnoće koju će oni uzeti kao potencijalnu mogućnost da Vam se mogu povjeriti ako bi došli u sličnu ili istu situaciju. Vi u isto vrijeme ne odobravate ovakve postupke, ali pazite da ne šaljete poruke straha i ne prihvatanja koje mogu tinejdžere preplašiti pa da se u kriznim situacijama ne pojave kući zbog straha od Vaše reakcije. Vama je najvažnije da ste u toku i dio njihovog odrastanja, sazrijevanja i kretanja kroz različita iskustva gdje se suočavaju sa mnogim i dobrim i lošim stvarima. Samo na takav način možete im pomoći i uputiti na greške u koracima, a istovremeno i pratiti kako Vaši tinejdžeri postaju zrele ličnosti i pronalaze svoj put u život, a to je zaista šteta propustitit.
U izolaciji:
- uvažite njihov stres i zabrinutost
- dopustite da odrede koliko dana će biti lijeni, a nakon toga nek naprave strukturiranu formu za svoj lični prostor i vrijeme
- ispštujte njihove momente bez razložnog neraspoloženja, jer TO JE OK ''da ponekad budu s tim ne raspoloženjem, koje nema realne uzroke i nemojte previše forsirati razlog jer najčešće ni oni sami ne znaju, pa će zbog toga biti dodatno frustrirani.
- Dajte im podršku da j eok biti i ljut i tužan kao i sretan. To su sve zdrave emocije koje je potrebno osjetiti i da se smjenjuju kao i sve što u životu ima svoj ciklust toka (dolazi i prolazi). Alarm je za brigu ako neka emocija dugo ne prolazi.
- Nikada ne poredite tinejdžerima Vaše vrijeme odrastanja i njihovo sada. Oni ništa od toga nisu birali niti su mogli uticati na to baš kao ni Vi.
- ''Ne možete odgajajte djecu kao što su odgajali Vas, jer oni nisu rođeni za prošlo vrijeme već ovo sadašnje i Vi ih podržavate za budućnost i ne vraćate ih u prošlost''.
Čuvajte Vaše tinejdžere kao pijesak u šakama. Dovoljno pažljivo bez stiskanja da se ne raspe i dovoljno čvrsto da imaju sigurnost koja im je potrebna kao struktura na kojoj će sutra graditi svoju ličnost i svoje lične kapacitete za suočavanje sa životom.
Vaš Psiho Integrys
Mr. Larisa Buševac, psiholog
