Priča iz  iskustva jedne mlade žene koja je živjela u strahu, nesigurnosti misleći da je takva osoba

Često čujemo izjave u svom okruženju:

Takva sam ''plačljiva, osjetljiva....'' 

Takav sam iskren direktan...kažem sve u lice...nemam strpljenja....nisam dvoličan....pa kome se sviđa ko me ne sviđa...''

Teško je prihvatiti da se često radi o problemima na psihičkom nivou. Da su problemi sa izražavanjem emocija i nedostatkom znanja za njihovo korištenje i suočavanje s njima.

Veoma često osobe se susretnu sa strahovima koji počinju da ih ometaju u funkcionisanju. Izbjegavanjem okoline i ljudi. Pojavljuje se gubitak volje, raspoloženja, osjetljivost, a sve to osobe prisvoje kao svoje osobine ličnosti.

Sve ovo su stanja koja je moguće promjeniti kako bi Vam život bio funkcionalniji, bolji i ljepši.

Stanja anksioznosti, depresivnosti, panike....nesanice itd. Tretiraju se kroz psihološke tretmane i neurofeedback tretman.

Podjeliću jedno iskustvo s Vama!

U susretu sa mladom ženom koja se pojavljuje na prvom psihološkom razgovoru,  osjetila sam kako je preplavljena strahom. Tijelo joj je bilo ukočeno, šake stegnute, a glas kao da je jedva propuštala kroz usne. Na moje pitanje kako se trenutno osjeća? Oči su joj se napunile suzama, a vilica počela da drhti. Bilo mi je jasno da ima izliv nakupljenih emocija i jako oslabljen ili ne izgrađen mehanizam za suočavanje s njima. To je i potvrdila. Nije znala šta joj se dešava i zašto ima takve reakcije. Iz svog ne znanja odgovor je pronalazila u uvjerenjima ''takva si serodila, plačljiva, osjetljiva, povučena''. To su uvjerenja koja je usvojila kroz svoje odrastanje od roditeljskih figura i koja sad akao odrasla osoba koristi kao jedini poznati mehanizam u suočavanju sa životom. Rekla mi je da ne voli da plače i da se uvijek trudi da to drugi ne vide i da je dobra u tome, ali da je moj nježni glas potaknuo na zuze koje nije mogla zaustaviti kao inače. Već sam uočavala problem sa nedostatkom nježnosti, pažnje i podrške.

Polako smo krenule u dublji razgovor koji je nju bio opuštajući, a za mene istraživački. Bila je tako krhka da se moralo paziti na svaku riječ, ton, pokret, osmijeh...

Dogovorile smo se nakon prvog nivoa povezivanja i uspostavljanja povjerenja da pristupi neurofeedback tretmanu, da je spojim na kvantitativni EEG i pratim funkionalnost moždane aktivnosti kroz frekvencije moždanih valova i utičemo na opuštanje i mjenjanje naučenog obrasca funkcionisana u svakodnevnom životu kada se  pojavljuje anksioznost, izbjegavanje i opšte nezadovoljstvo.

Naš zajednički put do promjena tekao je kroz naizmjenične tretmane neurofeedbac i direktan rad psihološke podrške.

Nakon ukupno 16 tretmana klijentica se vratila svom životu i svakodnevnim aktivnostima. Prestala izbjegavati socijalne kontakte, vratila se na posao koji je bila napustila. Obnovila prijateljske i porodične veze. Generalno stanje psihičke stabilnosti je bilo zadovoljavajuće i kretalo se ka novim promjenama i učenju novih obrazaca ponašanja kako na emocionanom tako i na svim drugim nivoima.

Naučila je da odbacuje nepotrebna i štetna uvjerenja i koristi ona pozitivna, da prihvata emocije i da ima pravo da ih ispoljava, ali i da zna kako s njima da se nosi. 

Promjene su započele svoj proces koji će ona da vodi sa svojim novim kapacitetima koje je ojačala i obogatila sa novim obrascima trenirajući mozak i koristeći vlastitu podršku u realnom životu.

Ne postoje nesretne, sretne osobe. Ne postoje osobe koje su samo nježne ili grube. Postoje osobe sa svim tim, ali razlika je šta treba jačati, a šta smanjivati kako bi se postigla ravnoteža koja je temelj za zdrav i sretan život.

Mr. Larisa Buševac, psiholog